Konoba Marin je otvorena 2019. godine, ali prica pocinje puno ranije. Marinov djed Ante je bio ribar u Trogiru pedesetih godina proslog stoljeca. Izlazio je svako jutro u kanal s malom barkom i vracao se s onim sto je uhvatio - ponekad puno, ponekad nista. Baka Marija je od toga kuhala za cijelu obitelj i ponekad za susjede koji bi navratili na rucak. Nikad nije imala recept zapisan na papiru - sve je bilo u glavi i u rukama.
Od kuce do konobe
Marin je odrastao u toj kuhinji. Ne u smislu da je isao u kuharsku skolu ili citao kulinarske knjige - nego doslovno u kuhinji, gledajuci baku kako priprema buzaru i djeda kako cisti ribu na pragu kuce. Naucio je kuhati prije nego sto je naucio voziti bicikl. Kaze da se ne sjeca trenutka kad je prvi put drzao noz u ruci - oduvijek je bio tamo.
Nakon srednje skole radio je u nekoliko restorana u Splitu i Dubrovniku. Bilo je toga svega - od turistickih restorana s laminiranim jelovnicima i zamrznutim pomfritom do finih mjesta s 200-kuna predjelima i sjajnim posudem. Naucio je puno, upoznao ljude, vidio kako funkcionira ugostiteljstvo iznutra. Ali uvijek mu je nedostajalo ono sto je jeo kod kuce - jednostavna dalmatinska hrana od dobrih namirnica, pripremljena bez pretjerivanja i servirana bez ceremonije.
Otvaranje (2019.)
Prostor je nasao slucajno. Hodao je starim gradom jedne nedjelje ujutro i vidio da je prizemlje jedne kamene kuce iz 16. stoljeca prazno - na vratima stajao natpis "za najam" koji je vec bio poZutio od sunca. Prije je tu bila postolarska radionica, pa skladiste nekakve opreme, pa nista. Zidovi su bili debeli metar, strop je bio niski svod od kamena, pod je bio neravni beton.
Renovacija je trajala sest mjeseci. Vecinu je napravio sam s ocem i dvojicom prijatelja - ocistili su kamen od slojeva vapna, stavili nove instalacije (vodovod, struja, ventilacija), napravili kuhinju u uskom prostoru iza glavne prostorije, postavili pod od starog kamena koji su nasli u jednoj rusevini na Ciovu. Stolovi su od starog drva sa brodogradilista u Trogiru - hrastove daske koje su nekad bile dio ribarske barke. Namjestaj je jednostavan jer prostor ne trpi nista vise od toga.
Otvorili su u lipnju 2019. Prvu veceru je doslo dvanaest ljudi - uglavnom rodbina i prijatelji, ali i dvoje turista koji su prosli pokraj i zagledali se u otvorena vrata. Do kraja ljeta konoba je bila puna svaku vecer, a Marin je shvatio da je napravio pravu stvar.
Danas
U kuhinji su Marin i Ivana - njegova zena, koja je dosla iz Kastela i kuhala s njim od prvog dana. Dijele posao bez jasne podjele: oboje kuhaju, oboje idu na ribariju, oboje odlucuju o jelovniku. Konobar je Luka, Marinov rodjak koji studira u Splitu ali ljeti radi ovdje vec trece godine. Zimi, kad je manje posla, ponekad im pomaze Marinova mama koja dolazi iz Trogira i pravi deserte.
Jelovnik je kratak i mijenja se svaki dan. Pise se na plocu kredom ujutro, kad se vidi sto su ribari donijeli i sto je dozrelo u vrtu. Nema zamrznutih namirnica, nema polugotovih proizvoda, nema mikrovalne pecnice. Sve se radi od nule, tog dana, za te goste.